Četveročlana ekipa planinara HPD “Vučedol” iz Vukovara u sastavu: Marijana Bošnjak, Tomislav Bartolović, Dražen Černi i Igor Mihelić uspješno su pohodili planinu Rila u Bugarskoj, te 07.03.2026. popeli najviši vrh Balkana i Bugarske. Vrh Musala sa svojih 2925 m, smjestio se 70 km južno od Sofije, te istočno od pirinskog gorja. Uspon je izvršen u zimskim uvjetima, u gotovo pa savršenim vremenskim prilikama koje su nam pružale prekrasne prizore, igru sunca, sjene, snježnih streha nad liticama i mnogobrojnih sajli poprilično skrivenih ispod meter i više snijega. Osim skrivenih sajli, vješto ali ne i sasvim poigravale su se s nama i ledeno bijele plohe ovalnog oblika….baš kao u filmovima đejms bonda u kojima se iznenada nešto otvori i izleti kakav čudan avion. Da, bile su to formacije istog oblika, ali zapravo radi se o mnogobrojnim rilskim jezerima prekrivenim prvo ledom, a potom i snijegom tako da sada na 2700 m još uvijek miruju i čekaju proljeće koje je u dolini već uvelike krenulo.
Hodamo, s lijeve nam strane dubrovački planinari, a s desne planinari iz Niš 🙂 . Hodamo i šalimo se kao da se znamo odmalena…..čudan je taj “planinarski svijet”…..ono što u svakodnevnom životu želimo, to u planini dobijamo i to mukte 🙂
Musala hut, 2400 m, dan savršeno osunčan, a mi smo uzeli pred sebe ozbiljnu, ali pomalo i opuštajuću turu jer nećemo juriti nazad u selo nego nakon vrha prespavati u domu. E ta, ne jurnjava daje nam onu veselu prednost. Sjedamo ispred doma i po već nekom uhodanom šablonu naručujemo pivo i kavu te gledamo užurbane planinare kako hrle ka vrhu. Ne skrivamo osmjeh. Svi znamo šta on znači. Planina, vrh staze, dom popodne i preko
noći ostat će samo nama…….i dok većina uvelike već grabi dolje i žuri u selo mi polako izbijamo na vrh…..neopterećeni tempom i brzinom. Kuhamo kavu, ručamo na vrhu naslikavamo se sa sada već “starim prijateljima” koji također spavaju u domu……o da biće ovo duga i vesela noć. Potrajat će do kasnih, sitnih sati, možda čak i do 19h jer visina, zrak i umor u planini učine svoje, pa i tulumi imaju čudne satnice ;).
„Spavalnica“ standardna planinarska. Soba sa 25 ležajeva poredanih jedan do drugoga. U sredini šporet na drva iz kojeg uvijek izbija neki dim……ak je vani vjetar jak, e ondak se taj dim vraća u obliku indijanskih signala (oblaka), ma kažem vam nema tu novosti. Jedino vidiš ko je novi planinar, pa mu sve to smeta dok oni “stari” iskusni borci koji znaju da deka služi da bi se lagano s njom pokrio, a ne da ju bože moj protreseš……ijuuuu prašine. Dim ne smeta, al protresena prašina ubija…..
No dobro, nakon što smo se nagledali tih prekrasnih trenutaka s vrha i naslikali tih savršenih prizora…..ali samo da znate, mi to slikamo zbog vas da vas sekiramo jer niste gore, e ondak kad osjetimo da polako postaje ladno krenemo u dom na večeru. Naravno da ispred doma moramo nazdraviti pivom za uspješan uspon. Ovaj put izbor je pao na ćirilicom napisano “bugarsko pivo”……..pa nam bilo sumnjivo sta će im sidro i brod na bugarskom pivu, dok nam njihova ženska za susjednim stolom nije, uz široki osmjeh objasnila da pijemo: “burgasko pivo” i da je to lučki grad na obali Crnog mora 🙂 …….eto, popismo pivo i odosmo na večeru tulumarit do kasnih noćnih sati 🙂 ……. aj baj dok ne odemo ponovo negdje 🙂 S poštovanjem do narednog uspona, Igor Mihelić, HPD “VUČEDOL” Vukovar.
