Prije iseljavanja Hrvata želja mi je bila pentrati se po zelenoj Irskoj. Sad su svi tamo, pa smo pohodom na najviši vrh Irske odlučili ih potaknuti na povratak kući.
Irska je uredna, čista i uređena država koja svu nervozu i dnevni umor briše preko pubova uz zvuke gitare, bendža i Guinnessa. Eh taj Guinniss, u početku misliš da je razvodnjen, a ondak odjednom misliš da znaš svirati i bendžo. Tako smo i mi, nakon prve vožnje lijevom stranom, te nakon što smo u kružnom toku skoro otišli desno, a ne lijevo, Temple bar je bio pravi relaks za stres vožnje lijevom stranom. Naredni dan smo vozili na zapad prema Limroku, te prema klifovima Moher. Cilj nam je bio da osjetimo irska sela i stari način života. Osjetili smo kišu, selo i uz malo muke pronašli prekrasno svratište. Dan je dodatno upotpunio posjet klifovima Moher koji su doista vrijedni pažnje, i naravno noćni život u pubu u Killarneyu koji nas je ponovo uvjerio da su seoske zabave, najbolje zabave. Uspon na najviši vrh Irske, Carrauntoohil sa svojih 1039 m, nije pretjerano zahtjevan. Teži je bio smjer silaska po klizavim, klimavim i strmim stijenama. Ekipa u sastavu: Lidija Kopilaš Keri, Snježana Rako, Boro Rako i Igor Mihelić, ispred HPD “Vučedol” iz Vukovara, uspješno su pohodili usponu, te na vrhu ponosno raširili zastavu Društva i hrvatsku zastavu. Tko zna, možda ta slika potakne povratak naših ljudi nazad u domovinu.
[Best_Wordpress_Gallery id=”32″ gal_title=”HPD_Irska”]
Sa štovanjem do narednog uspona, Igor Mihelić, HPD “VUČEDOL” Vukovar.