Ekipa od sedam planinara HPD “Vučedol”, Vukovar uspješno je popela najviši vrh Portugala zvani Ponta do Pico sa 2351 m smješten u sred atlanskog oceana na Azorima. Vrh su uspješno pohodili: Mia Rako, Lidija Kopilaš Keri, Katica Pivić, Marijana Bošnjak, Senka Kubica, Snježana Rako i Igor Mihelić. Uspon na vrh izvršen je 01.04.2026. i to nije šala 🙂 jer baš to je dan od velikih šala. Prošlo je točno 6 godina od našeg prvotnog plana za odlazak na Azore i uspon naše lijepe “golubice” na vrh Portugala. Tada nas je korona zaustavila, ali naš san i želja se nisu ugasili. Sjedim u avionu i promatram krilo ove čudne “ptice” u oblacima: “Igore, kakvi su to oblaci?……To su oblaci puni snova”. Izgovaram te riječi kao iz topa i doista je tako. Imaj svoj san i ne ispuštaj ga, sigurno će ti se vratiti u obliku nečeg dobrog, nečeg lijepog. Nagradit će te prekrasnim prizorima i trenucima koji ostaju u tebi trajno. Da bi se popeli na Pico promjenili smo 3 aviona,
smanjili planinarsku opremu na minimum, pa čak i iznajmili dereze koje su ovaj put bile nužne za uspon, ali nismo odustali od sna i želje za pohodom na vrh Azora. Bilo je puno trenutaka improvizacije, snalaženja i cjenkanja, ali osjećaj zadovoljstva postignutim ciljem je nemjerljiv, trajan. Piko je prekrasan, pravilan “stožac u stošcu”, a naša volja i uloženi trud se višestruko nagradio osmjehom koji smo dobili na vrhu. Pomisao da si sa tako udaljene točke usred oceana poslao pozdrav svojoj Srijemskoj, Gajevoj i Turiću u kojoj si odrastao i kreirao se baš ovakav kakav jesi je jedno veliko hvala ringlovu nasred ulice, potoku kroz koji si se nekad igrao ili surduku kroz koji si letao. Da, ta prašina i blato u kojoj smo odrastali, ta krvava koljena i laktovi dok smo kao klinci padali izgradili su nas u odrasle i spremne ljude da zakoračimo korak dalje i napravimo nešto više. Usudili smo se i višestruko smo nagrađeni za vulkanske prizore, za otok pod
Uneco-ovom zaštitom, za mnogobrojne kravice koje tako ležerno leže usred prekrasnih zelenih polja, za suhozide koji štite lozu od vjetra i erozije, za pitome kuće okružene bujnim zelenilom i spoznaju da je sklad proizvod ljudskog truda i rada…….
Hodati usred bujnog zelenila kroz tamnu šumu zatvorenu zbog vegetacije je prekrasan prizor. Kupati se u oceanu sa velikim valovima je poseban trenutak, a ležati na plaži s crnim, vulkanskim pjeskom je prilika koja se ne propušta. Kušati jelo spremljeno u vulkanskim fumarolama, kao i kupati se u termalnim vulkanskim banjama su iskustva koja nas izgrađuju i tjeraju na još jer život je tako kratak i nema reprize 🙂 ……
S poštovanjem do narednog uspona, Igor Mihelić, HPD “VUČEDOL” Vukovar.
